pismo ili glava ne znam jos
pijuni su postavljeni na stolu
svaki ima svoj zadatak
svaki se smjesi na svoj jedinstveni nacin
bilo da je sarkasticno ili iskreno
smjese se bez pauze
dan ili noc ne znam jos
sasvim mi je svejedno
vrijeme mi je vec odavno stalo
ne znam jos kad se zamrzlo
ne sjecam se prestalo je curiti
ljeto ili zima ne znam jos
sve mi je isto
vec dugo ne osjecam vrucinu ni hladnocu
osjecaji ne postoje sve mi je isto
indiferentno jednostavno sivo
pozelim da mi je hladno
pozelim da mi je vruce
pozelim da sam sretan
pozelim da sam tuzan
pozelim da sam pobjedio
dugo mi je trebalo da shvatim
kako je sve to bilo kao neka
vrsta najboljeg sna
sna koji se napokon ostvario
dugo mi je trebalo da se probudim
i shvatim da je sve opet kao prije
da ces mi opet faliti kao nekad
sedamnaest dana ljepote i ugode
kao cijeli zivot kao jedan jedini dan
sve je to prebrzo zavrsilo
sve se brzo razvodnilo
ali kako ti kazes sjecanja su tu
sve cemo trenutke cuvati na slikama
na onlineu
svaki dan cemo prozivljavati kao tada
svaki dan cemo se sjecati nasih
jedinstvenih trenutaka jedinih
kao da ne nismo ni rastali
znam brzo ce to sve proci
necemo ni zaspati ni okrenuti se
u snu i tih sedamnaest dana ce
se opet vratiti znam ja to a ti?
nema vise tuge nema vise suza
samo smijeh i ja sam u soku...
kopao sam cijelu noc
da zakopam proslost
u jednu veliku crnu jamu
sada je mracno doba
mracnije od svih dana prije
sada je hladno
hladnije od svih dana prije
hladnije od svih godina prije
okusio sam konop od lopate
sjene me prate stalno
kao nikad od svih dana prije
biti ce tu sve do zore
a tada a tada
tko zna
mozda ce biti jos uvijek tu
cak je isceznuo i taj hladni
pogled sjevernih planina
vise ih i ne vidim
da mozda zato sto je mrak
a mozda zato sto je i nestao u magli
tko zna
nekad je svijet bio sjajan glorificiran
a sada je nestao sav taj sjaj
cak je i moju dusu oteo taj,,,
sve je ostarilo
a ono sto je jos mlado
ceka sat da postane staro
sva ta saga o zivotu opstanku
je uvelicana
poprimila je novu dimenziju
dimenziju iza hladnog povjetarca
koji puse horizontom
i sve zaledi
sada je mracno doba
mracnije od svih dana prije
sada je hladno
hladnije od svih dana prije
hladnije od svih godina prije
hladno je
zimski vjetar se opet pojavio
dani su opet hladni i uvenuli
suze su iste prozirne mrzle ledene
siva sjecanja padaju kao jesenja kisa
prelagano je prejednostavno je
premonotono je da se ista promjeni
jedini svijet kojeg znam je
spreman za nesto
utapam se u pijesku vremena
sve je to mizerno jednostvano
ali nadam se da cu biti ok
zapaljujem vatru da umrtvi ledeni vjetar koji puse
koji puse kao na sjeveru finske
mozda ce mi ipak nebo pomoci
iako mi nije ni on najbolji prijatelj
osjecam da se pakao priblizava
nema vise plakanja
nema vise jecanja
nema vise proljeca
sve je to mizerno jednostavno
sve je to mizerno jednostavno
jednostavno je
izgubio sam se u svojim mislima
mislim na nesto sto sada ne bih
trebao misliti ali opet mislim
jednostavno je kako je jednostavno
da bas kad bi trebao plakati smijes se
kad bi trebao pomoci odmazes
kad bi trebao prezivjeti umires
fokusiram se na savrsenu rijec
i prebacujem je na papir
ali daleko je sada taj papir
odletio je
izgubio sam ju
ne mogu je uhvatit
jednostavno je prejednostavno je
pocinjem zatvarati oci
ostajem bez snage i moci
dosla je po mene tako jednostavno
govorim sebi nemoj spavati
misli makar na to nesto sad je svejedno
jednostavno je da se bas sada predas
jednostavno je
kisa je prestala padati
sunce se iza sive planine
nakon jedanaest dana
napokon pojavilo
sjajilo je kao nikada prije
cini se da je sve opet izvanredno
da cini se tako izgleda
cuje se opet cvrkut ptica
i svega zivoga divnoga
dodje ti da stanes i gledas
uzivas u idili zelenila i plavoga
ponasas se opet kao nekad
ushiceno voljeno sretno
na trenutak zaboravis sto se
sve dogodilo posljednjih
jedanaest dana
tih dana crnila i jada
ali oni ce uvijek tu biti
svaki dan kada se probudis
znat ces ne mogu ti pobjeci
ti trenuci koji su odjednom
dosli i promjenili ti zivot u jednom
jedinom djelicu sekunde
pamtit ces ih svaki put
kad pogledas u kristalno nebo
kad vidis zeleno more
kad ujutro pijes kavu
pa cak i kad vidis tek rodjeno bice
sjetit ces se sjetit ces se
ali opet ides dalje ne gledas natrag
pokusavas se ne sjecati stalno
nastojis uzivati sto je moguce bolje
i vjerovati da ce to sve proci
nadati se da ces nekako polako
pokusati zaboraviti te dane
daleko od vatre
gdje planine uvijek gore
na stopalima nasih boraca
tesko pokusavamo uciti
ali je lekcija izgubljena
u dimu i blatu
stojim kraj rijeke
gdje crvenilo bjezi s sramom
stojim napolju smrti
tamo gdje smrt nema ime
stojim tamo s njima
daleko od poplave crvenila
pao sam na pod
okusio sam pepeo na jeziku
misleci da je smrt jedina ta
koja ce uvijek ostati mlada
tisina je tamo u sumraku
i u jednome trenu
je svijet bio bez opasnosti
i uzeti cu svu tvoju patnju
ucinuti cu bolje osjetio sam strah u zilama
crvenilo rijeke vise ne bjezi
vraca se po nas
povecava se
vatra se priblizava poput orkana smrti
planine se povecavaju
nemoc je posvuda
knjiga se otvorila da mi pokaze put
ali uzalud
ogromna snaga vjetra i vatre
je zgrabila jedinu pomoc
jedini izlaz iz kruga pakla
koji je sve veci i veci
pozelim nestati jer znam da nema
pomoci nema izlaza nema nicega
nicega osim smrti bez imena
dolazi brzo cak i brze nego prije
nestajem
jos uvijek sunce grije moje noge
koje idu novom rivom
jos uvijek obala ceka moje korake
da ih zamrljam blatom od vlage
jos uvijek su moji dani u nizu poredani
jos uvijek me snovi vode
kao vojnika bez titule
nemam mira vise
nakon svega nema kuda
sve je uzalud
snovima sam dao otkaz
zazelim uroniti u ocean mraka
moj krik se cuje do najjuznije tocke zemlje
cekam taksi na zapustenom parku
gdje je nekad bilo puno iskrivljenih lica
ma bolje i njih nego ja sam
kad pomislim ma to je samo jedan dan
ujutro ce biti plavije kad se probudim
probudit cu se s osmjehom
osmjehom iskrivljenog lica poput njih
zadnji trag od dana prije je iza mene
oblaci su pokrili nebo
strah mi se uvukao doboko u zadnje atome
pocinjem sve iznova opet
kisa ce sve oprati
kapi ce rastopiti svu trulez i blato i vlagu
vjetar ce mi odnijeti suze
koje sam do jucer gutao u sebe
a lisce obrisati snove
postajem kao oni
covjek iskrivljena lica
Nelly Furtado: 'Onde Estás'
Nas horas do dia
Nas horas do dia
Espero... a noite
Espero... a noite
Vejo as ondas a passar... pelo mar
Vejo as ondas a passar... pelo mar
Nas horas do dia
Nas horas do dia
Espero... a noite
Espero... a noite
Vejo estrelas gritar seu nome... pelo ar
Vejo estrelas gritar seu nome... pelo ar
Nas horas do dia
Nas horas do dia
Fecho... meus olhos
Fecho... meus olhos
Vou pelos campos a perguntar... onde estás
Vou pelos campos a perguntar... onde estás
Onde Estás...
Onde Estás...
jutro dolazi tiho i sivozuto
onda kad osjecam
da se nista ne moze sakriti
krecem se oko scene stola
onako kao u nekom art filmu
ali nikad s zvukom nikad u boji
naravno da disem
cuvam snagu i moc u krvi
odlazim odavde ali cu se vratiti
znam da postoji i vise od jednog
razloga za doci natrag
natrag tome art filmu bez zvuka i boje
dok hodam ulicom broj dvanaest
sjetim se stare zelje i nestajem
bio sam ranjen bio sam izlijecen
ali sad sam izbrisan
osjetila mi se vracaju
dopustaju mi da ozdravim
moja sjena me prati
i kad svi odu tu je
ziv sam opet sam u filmu
vrtim se u krug
vjetar se gore osjeca
osjecam se dio toga
dio svega
dan odlazi krvav i sam
ne bojim se
zato sto sam sam
cak sam bolje nego prije
imam ovu svjetlost
mozda mi cak pomogne
da budem ono prije
ne ne mogu se sjetitl
duge noci mi dopustaju osjecati
padam...padam...
svjetlost se tinjava nestaje
dopusti mi dopusti mi osjecati
padam sigurno na pod....
uzimam ovu dusu koja je sada u meni
kao najnovijeg prijatelja
kojeg uvijek znam
imam ovu svjetlost
i zelju da ti pokazem
uvijek cu biti bolji nego prije
duge noci mi dopustaju
dopustaju mi da osjecam
opet padam....padam....
gasi se svjetlo...
daj mi da osjecam
padam...padam....
padam sigurno na pod...
to je crna cesta
cesta koja vodi nigdje
ali ipak je moja moja cesta
nikad me neces naci
daj samo daj vozi se njome
vozi
ali znam da ces krivo skrenuti
nisi ti tako uvjerena kao sto mislis
nikad me neces naci nikad nikad
na putu ces biti prisiljena
osjecati suosjecati misliti
ali neces slusati
to je moja cesta ja sam je nacinuo
ja sam je jedini presao
nije mi samo jasno koji je tvoj cilj
zasto uporno zelis uspjeti
a znas da neces
to je nemoguce za tebe
i nece ti donijeti nimalo dobra
ja ne mogu naci srecu u mojoj dusi
puna je tuge i hladnoce i gladi
zelim razbiti taj led ali opet se odbija
zelim odbiti taj blues od sebe ali vraca se
on je stalno tu
zelim ponovno nauciti zivjeti
ali ti nastavljas svoj put
ne slusas
mislis da cu ti pasti na koljena
kada te vidim kad ugledam tvoje
sive oci i barsunastu kosu
i cokoladno tijelo
ali zar ne vidis da je kraj
zar ne shvacas da je to sve iza mene
ti si iza mene
ne mozes mi reci da zaboravimo
da krenemo dalje
puno toga je jos uvijek tu
jos je svjeze kao zrelo grozdje
spremno za crveno vino
kao crni orah za najukusniji liker
ne mozemo vise
okreni se natrag i ne trazi me vise nikad
velika zelena vrata s sivim okovima
je na kraju ceste koji neces nikad moci
otvoriti zato ti je bolje da odustanes
znas tu je je jedno odmaraliste
onih vozaca kamiona to su tvoji
tipovi nisam zaboravio stani tu
odmori se i ne vracaj se vise ne trazi me
nikad me neces naci nikad nikad
to je crna cesta s cudnim skretanjima
jutros se probudih
pogledah oko sebe i u sebe
osjecam prazninu i mucninu
sve je prolazno pa tako i oni
odjednom je sve izaslo iz mene
kao da sam bio opsjednut
nekim nadnaravnim silama
i da su shvatili da nemaju sto
raditi u mome organizmu
uvidjeli su ono sta ja nisam
da je sve prazno ulcerozno
osjetih da su presli u drugi
sad se osjecam jos praznije
ljuce kancerogeno unutar sebe
crni rak prozdire sve moje stanice
koje su do nedavno bile slatke
sile su ucinile sto su htjele
unistili su posljednje dobro u meni
i mjesto su ostavili tom prokletom
raku koji upravlja svime
osjecam se nemocno anksiozno
prepustam mu se i odlazim spavati
nesvjesno uzivam u tome
slatkogorkome okusu
plamena i vrucine koja
obavija i ispunjava moja pluca
koja lagano i sigurno ubijam
mnogobrojnim supstancama
koja se stapaju sa svom tom
sluzi i svim tim vitalnim stvarima
sa kojima moj zivot jos uvijek gori
znam jako dobro znam da svaki
novi dan znaci svaki dan manje
i svako moje antitijelo se iz dana
u dan gasi umire smanjuje
jako dobro znam da je to samo jedan
od onih slavnih tihih ubojica
koji jedva cekaju dan kad ce
konacno zavladati i ispuniti svaku
moju stanicu i kad je zarobe
nece vise bit spasa za posljednji
pogled sunci i mjesecu
a posebno za onaj slatkogorki udisaj
srece uzitka smirenja
a do tog trenutka opet i opet
svakim novim danom svakim novim jutrom
krecem iznova s slatkogorkim okusom
No change, I can change
I can change, I can change
But I'm here in my mold
I am here in my mold
Sheets of empty canvas, untouched sheets of clay
Were laid spread out before me as her body once did.
All five horizons revolved around her soul
As the earth to the sun
Now the air I tasted and breathed has taken a turn
Ooh, and all I taught her was everything
Ooh, I know she gave me all that she wore
And now my bitter hands chafe beneath the clouds
Of what was everything.
Oh, the pictures have all been washed in black, tattooed everything...
I take a walk outside
I'm surrounded by some kids at play
I can feel their laughter, so why do I sear?
Oh, and twisted thoughts that spin round my head
I'm spinning, oh, I'm spinning
How quick the sun can drop away
And now my bitter hands cradle broken glass
Of what was everything?
All the pictures have all been washed in black, tattooed everything...
All the love gone bad turned my world to black
Tattooed all I see, all that I am, all I'll be... yeah...
Uh huh... uh huh... ooh...
I know someday you'll have a beautiful life,
I know you'll be a sun in somebody else's sky, but why
Why, why can't it be, why can't it be mine
kako je samo svijet prazan
otkada si otisla i nestala
kako je samo sve sivo i bezbojno
sve boje se presijavaju u jednu
jedinu jednobojnu nijasnu masnosive
kako sam samo ostario
otkad si otisla i nestala
cetrdesetipet dana kao jedna godina
da mi je samo jedan tren vidjeti
taj pretty face posljednji put
da mi je samo sekundu vidjeti
tvoje narancine usne okusa dinje
vratili bi mi se svi osjeti koji su
nestali onoga trena kad si nestala
kada si napustila ovaj zivot
tu bez tebe
tu bez tebe
tu bez tebe
da mi je samo vratiti onu toplinu
koja je nekoc bila tu a sada jedino
sto mi preostaje je hladnoca
koja je tu i u najtoplijim ljetnim danima
mozda je to moje najjace i jedino oruzje
a mozda je to i moja najslabija karika
mozda me bas to cini manjim slabijim
a mozda cak i ne iskrivljena slika
cini prividnost u svakom trenu
mnogo ratova i bitaka je zavrsilo
porazeno ali u tom trenu postajes
sitan covjek bez sutra
al razum te tjera i tjera i tjera
i bez icega postajes jak mocan nepobjediv
i tako sve u nekakvom krugu bez
mogucnosti izlaza ili ulaza
kao nekakvi sustav nemogucnosti
napretka i uspjeha
bez opcija erase delete add remove
onda se nekako uspijes izvuci iz toga
i nalazis se nekakvom sredistu
izmedju dobroga i losega
izmedju stvarnosti i sna
negdje u sumraku
sve ti je lijepo pozelis stalno tu obitavati
ali ne shvacas da je to samo prolazna faza
faza srece i ljepote koja traje toliko
kratko da ne povjerujes
pozelis da posjedujes opciju copy cut paste
ali sve to u trenu nestane i vratis se
u pocetno stanje pocetnu fazu
fazu undo i sve zaboravis
sto se dogodilo dok ukljucujes erase
moj jedini grijeh
moja jedina patnja
moja jedina zrtva
obecao sam si da je dosao tomu kraj
rekao sam da necu to vise nikad napraviti
i opet i opet i opet radim istu gresku
ljudi stradavaju i pate
i izgleda da ja uzivam u tome i da me nije briga
da uzivam u tudjoj boli i patnji
sam radim zid izmedju
gradim ga toliko velikog da cak i ja
ne razumijem kako tako velik moze biti
i na kraju jedna cigla padne s vrha
u unisti ono sto je godinama raslo
raslo je i razvijalo se u nesto
lijepo prelijepo sto rijetko tko danas posjeduje
i eto unistim razbijem taj zlatni zid
u samo pet sekundi i nema ga
zlato se otopilo
ljubav je nestala otpuhala je
na neko drugo mjesto
s nekom drugom sudbinom
i novim zidom koji se tek gradi
moj jedini grijeh
moja jedina patnja
moja jedina zrtva unfaithful
kako je samo tesko biti zatocen
kako je samo tesko tristotridesetisest sati
biti bez icega sto te ispunjava
bez stvari koji te upotpunjuju
bez stvari kojih mislis da neces nikad
ali nikad neces moci bez
ali eto nekako ipak uspijes
tesko je to ali da sve je moguce
treba to iskusiti sam
toliko pokusavas ali nemas snage
onaj mali dijelic nade koji ti je ostao u tijelu
sluzi ti samo za disanje i ono najosnovnije
i osjecas se nemocno trulo raspadajuce
mislis da je to kraj da nema izlaza
trenutno si zbijen u kut
sve oko tebe je mrkli mrak
bez zrake svijetla
i to stanje traje i traje
traje punih tristotridesetisest sati
iznenada se nesto okrene
dogodi se ono sto nisi nikad mislio
da ce se to bas tebi dogoditi
u tome mrklom mraku se odjednom
bez ikakve najave pojavi trak
mali sitni obecavajuci trak svijetla
osjecas se spasen ponovno rodjen
to silno crnilo u trenu nestane
nema ga vise
mislis u sebi kako je to moguce
da li je to zbilja ili san
nestanu teski crni okovi zarobljenistva
koji su bili oko tebe punih tristotridestisest sati
ponovno vidis svijet drugim ocima
mislis kako si cijelo vrijeme u tome crnilu
imao jedne a sada druge oci
sve se promijenilo i tada shvatis bit
bit cijeloga iskustva
sjetis se one primitivne
zivi svoj zivot kao da ti je zadnji
i nikad se ne okreci
nikad ne idi korak natrag vec naprijed
igram se prstima lomim ih
u ritmu glazbe ih izvijam
udaram nogama o pod
odskacem (sreca)
osjecam kosti kako pucaju
kao sum dinamicne rijeke
zelenozute boje (nada)
zakasnio sam
gledaj kako puca
ne usudjujem se nijekati
znam da je tako
najjednostavniji aligator
amazonske prasume
je tu u meni
upravlja mojim mislima
da li ja to zasluzujem
zivotinja je zakljucana
a ne dam joj kljuc (zavaravanje)
malo bolje pogledaj i
vidjet ces te kosti koje
se raspadaju u meni
tesko je da ti to promakne
zvijer je dominantnija od mene (predaja)
unistila me je
izbrisala je sve dobro
sto sam imao posjedovao
postao sam on (kraj)
ugasio sam svijetlo
stisao sam glas
i ne ne ne
nisam nasao pravu rijec za nas
gledam te dok spavas
netko je bio tu
u tvome snu
ali nisam ja
to je bio netko drugi
ne smijes se kao inace
znam da gubim glas posustajem
znam da je kraj
neka te netko drugi voli
sve smo podijelili i rijeci i sutnju
cak i ledja
ostao je samo hladan pogled
topao pogled sada pripada
nekome drugome meni vise ne
pustila si samo dvije suze
mislis da mi je stalo
(...)
tesko je
pokusavam izbrisati sjecanja
pokusavam se rijesiti svega
onoga sto je jos ostalo od tebe
svega onoga sto si ti i sto smo mi
sto smo nekad bili mi
tesko je to sve odbaciti tek tako
tesko je zaboraviti vrijeme nase
ali mora se
trebam ici dalje
trazim nesto novo
nesto da me ispuni iznova
to traje i traje
tesko se probuditi i vidjeti da te nema tu
jutra su hladna i dosadna
sada kavu pijem sam
tesko je
tek u daljini te vidim nasmjesenu
ponekad i ti mene ali okrenes glavu
tako je i bolje
bolje je da te ne gledam
mozda sam trebao
napraviti bas suprotno
mozda sam trebao biti vrag
mogao sam ti reci odmah ne
tada bi sve bilo drugacije
usla si u moj zivot tako naglo
i orkanski mocno
sve se okrenilo promjenilo zbunilo
posljedice su jasno vidljive
oziljci se vide ne mozes im pobjeci
prate te a i mene vjeruj mi
rane su jos otvorene
tko zna kad ce zacijeljeti
i hoce li uopce
ikad
mozda
trebala si odmah reci
sto zelis i sto ocekujes
a ne izigravati nesto nevino
nesto lijepo i zavodljivo
kada sve sto postoji zavrsi
kada vise nikad ne budem mogao voljeti
i kada tisina i tama zavlada mojim bicem
i kad me sve bude smetalo o tebi
i kad mi postanes jedina nada
i jedini cilj
tek tada cu znati
da me tvoj glas prati
i da si ti jedina
bez ikakvih sumlji znati cu
da si jedina
te voy a querer
tvoj glas ce biti moj san
tvoje oci cu pratiti zauvijek
kad sve prestane zivjeti
postati cu tvoj
samo tvoj
jedini tvoj
i ti ces biti moja
jedina moja
snovi ce postati stvarnost
te voy a querer
ne znam kako je to sve pocelo
odjednom je sve krenilo
pokusavao sam to potisnuti
duboko u sebe
bilo je tesko
jos uvijek nisam svjestan
sto mi se to dogadja
svakakvi osjecaji dolaze
izviru iz mene
a zapravo ne znam koji je
pravi, da ne znam jos uvijek
koji je stvarni osjecaj
sve ono sto sam mislio i znao
da se nikad nece dogoditi
da si ti ta koja mi se stalno
i stalno vrti po glavi
sada se to i dogodilo
jos uvijek sam u
zabludi
zavjeri
nedumici
da li je to ono sto mislim
da je ili je to pak samo igra
mnoga pitanja mi se vrte
u glavi, odgovora jos nema
znam doci ce uskoro
mozda cak i prije nego
budem htio
da li to zelim
da li zelim to
ili sam toliko usao
u tu igru koja mi se
toliko svidjela
da sam i nastavio glumiti
nesto sto sam mislio da
nikad necu biti
rijeci koje izgovaram
nikako ne izgleda na mene
mozda sam to stvarno ja
mozda si mi bas ti trebala
da to otkrijem
kako je samo lijepo bilo
toga vruceg dana na kavi
s tobom
izmoreni oboje od posla
uzivali smo na suncu
i bezobrazno neprimjetno
se pogledavali
mislio sam nece nikad
doci taj dan
igrom sudbine sve je ispalo
savrseno spontano
nisam mislio da se to
bas nama dogadja
dao sam ti srce od papira
u ocima ti se vidio nebeski sjaj
dusa ti je blistala
usne su ti na suncu bile
vrele i socne
pitala si me mnoga pitanja
ali nisi htjela ispasti
direktna
prozirna
uzbudjena
ja san te odmah skuzio
procijenio sam tvoju igru
i nastavio dalje s blagim
prepucavanjem u tocku
koja ti se jako svidjela
toga dana smo odlucili
mnogo toga
ali nista nije bilo sigurno
nista nije bilo vjerojatno
sve se na brzinu dogodilo
bez ikakvog razmisljanja
i bez sutnji i slutnji
lijepo je znati da te mogu
svaki dan gledati
ti znas da je sve laz
ali opet iznova iz pocetka
nosis tu koznu zmijsku majicu
koju znas da mrzim od prvog
dana kad si je kupila
znala si da mi se gadi ali ne
ti si morala za inat
uzalud lupas na vrata
a znas da ti nitko nece otvoriti
znas da su zakljucana
ali ne ti si uporna
ponasas se kao da ne znas
vjetar je puhao uporno
na tvome malom balkonu
ona dva cvijeta sto danima
nisu zalijevana sad ih nema
otpuhani su
znala si da ce tako biti
ali ne tebe nije bilo briga
lezis gola na kaucu u stanu
sama si klima te hladi
znas da je prozor sirom otvoren
znas da te prolaznici gledaju
kao neku djevojku iz izloga
bez ikakve krpice na sebi
ali ne nije ti to nimalo vazno
ti samo uzivas u pogledima
jako dobro znas da ti taj ruz nikako
ne stoji na tim velikim usnama
znas da te poruznjuje
i uvidjas da postajes jeftina
i znas da venes usporeno
ali ne nije te nimalo briga
jer znas da me sve to skupa
smeta znas da mi se gadis
i to sve radis
da te jos vise zamrzim
Childhood living is easy to do
The things you wanted I bought them for you
Graceless lady you know who I am
You know I can't let you slide through my hands
Wild horses couldn't drag me away
Wild horses couldn't drag me away
I watched you suffer a dull aching pain
Now you decided to show me the same
No sweeping exits or offstage lines
Could make me feel bitter or treat you unkind
Wild horses couldn't drag me away
Wild horses, couldn't drag me away
I know I dreamed you a sin and a lie
I have my freedom but I don't have much time
Faith has been broken, tears have been be cried
Let's do some living before we die
Wild horses couldn't drag me away
Wild horses couldn't drag me away
Wild horses, we'll ride them some day
ustajem iz kreveta
sve mi je sivo nejasno
vise nista nije kao prije
sve se promijenilo
zidovi mi nisu vise crni
mjenjaju boju u zeleno
prvo pomislih da umisljam
ali ne ne
to je uistinu tako
sve se mjenja
ona prepuna pepeljara opusaka
sada je prazna i nebicno cista
sve se neobicno sjaji kao nikad prije
pogledah na sat opet se iznenadih
ne mogu vjerovati
vise nista nije kao prije
stvari koje sam prije obozavao
sada ih u biti mrzim prezirem
vracam vrijeme unatrag
pokusavam ga zaustaviti na tocno
odredjeno mjesto ali nemoguce
ne mogu se sjetiti preokreta
ta neopisiva preobrazba
loseg u dobro je tesko za razumijeti
odustajem
predajem se
ne zelim misliti kako i zasto
krecem van iz stana
udisem prirodu zrake sunca
sve mi je lijepo uzivam
gledam sretne ljude osmjehuju se
ptice pjevaju svoj omiljeni pjev
opet mi je sve zeleno
samo zeleno vidim oko sebe
(a jos jucer to isto zeleno bilo je sivo)
vise nista nije kao prije
cak mi je i sunce zuto
vise nista nije kao prije
pjesme su sjeme, plod i razvitak
moje nutrine, osjecaja, razmisljanja i
utjecaja okoline na samu moju psihu
i bit. dio pjesama imaju veze sa
mnom samim a veliki dio njih nema
nikakvog direktnog utjecaja na mene.
osnova svega je to da u potpunosti
okolina i sve sto me okruzuje utjece
na mene, tako da svaki dogadjaj i
osjecaj prebacujem tu.
-so sick
-pismo ili glava
-sedamnaest dana sjecanja
-dimenzija triumfa
-sve je to mizerno jednostavno
-remember to forget
-smoke and mud
-cesta koja vodi nigdje
-zivot s okusom zarazne ljutnine
-bittersweet symphony
-tu, bez tebe
-opcije sudbine
-zlatni zid s natpisom "unfaithful"
-tristotridesetisest sati u okovima beznadja
-jos samo malo jos samo malo
-twisted mirror
-tesko je
-prekasno je za srecu
-te voy a querer
-so deep, so true, so real
-lijepo je znati da te mogu svaki dan gledati
-jace od mrznje
-vise nista nije kao prije/svijet obojen u zeleno
-odlazak
-pustinjska oaza mira
-obojena sjecanja
-boca pocetka, boca kraja
-vrt kamenja i tankih bodeza boje meda
-zivot u nadi
-darkness
-crveni krug
-black eyed girl
-poison
-forever gone
-wound
-someday
-top of the world
-fade away
-paso doble
-how come you don't call me
-these are the times
-bozic je tamo gdje si ti
-hoces li ostati?
-miris dinje
-surinam beauty...part 5.
-i had a friend many years ago
-all good things come to an end
-erase/delete
-moments with you
-cigareta
-izazivam te!
-all that i'm livin' for
-whishin' for
-calling
-behind blue eyes/behind blue soul
-odavno te nisam vidio
-oprostajno pismo
-my sea cow
-ray of light
-screaming for freedom
-expectation
-crystal hill
-so let me go
-surinam beauty...part 4.
-please forgive me
-If tomorrow comes
-ultimate request
-izgubljena ratnica
-upside-down
-tell me!!!
-smijes se...
-bloody hand
-iscekivanje
-u remind me
-love
-northen star
-surinam beauty...part 3.( nocas ces draga biti moja...)
-jadnici
-red stab
-fog
-gotique queen of lake
-disapearing....
-surinam beauty...part 2.
-crna pucina
-surinamska ljepotica
-anger
-zajeb bez razloga
-i'll set u free
-once upon a time 2. (FAKE)
-once upon a time 1. (MY FUCKIN' LIFE )
-you...
-she
-tebi
-frozen queen
-glory
-goodbye
......................
posvete:
....... "tvoja prelijepa crna kosa"
ima li čega ljepšeg od ove pustinjske oaze promatram sada kako
naša oružja mirno počivaju kraj naših umornih nogu
poput vjernih arapskih konja tek dotičući se mislima radosno
milujem tvoju prelijepu crnu kosu kao što to radim svakog jutra
u kojem se budiš lijeno protežući svoje vitko leopardovo tijelo
ima li čega ljepšeg od dodira sjećanja na onoj dan našeg susreta
drhtaji tajnog mjesta i tajna do tajne koja nas vezuje
svilenim konopcima crne ljubavi tako eterično plešući tvoj omiljeni tango
sasvim lagano na rubu bijesnih misli i nevinih očiju koje mi daješ
besprijekorno u najtajnijoj šutnji sumraka u koji
uplovljavamo poput brodica u mirnu uljanu luku
ta divna splitska noć šulja se poput nestašnog uhode mraka
sa mirisom na jagode i limun baš kao što miriše
tvoje predivno tijelo i te usne koje naizgled miruju čini se
hvataju obrise dana u svoja vrtložna gibanja lako je
lako je vrhunski lako prepustiti se igri kruga množeći
jedan do drugog ispunjavati svemir novim titrajima
ima li čega ljepšeg od one divne noći u tirkiznoj oazi pripadanja
povezani zamućenim odsjajima pijeska gledam kako
se polagano mijenja boja tvojih očiju dok postajem tvoja
tajna sestra Quetzalpetlatla čekam te grimizno staklena
u odbačenom snu o splavi od isprepletenih zmija
opet dodirujem tvoje nježne ruke točno odredivši
datum pripadanja dok isklesani Orao proždire naša srca
sretni smo kao nikada prije i pitam se ima li
ima li čega ljepšeg od tvoje crne kose koja se budi jutrom
skrivajući tajnu svojih neobjašnjivih snova u svetom bunaru
sasvim sjeverno od Castille pjevajući svoj opsidijanski zov
by:IsadoraDonner
....... "Rekoh ti Manuelo prijatelju"
što zapravo dobili smo u kartama
dobrote
što zapravo dobili smo u tarotu
istine
što zapravo željeli smo našom ljubavi
velikodušnom nepokolebljivom čistom
što željeli smo prijatelju
mijenjati iz ljubaznog u neljubazno
mijenjati iz gorkog u slatko
iz pelina u med iz smole u perje
što dobili smo prijatelju
izdaju gorčinu i nož u leđa
točno to dobili smo
čemu sada crne suze na našim ramenima
a znali smo tako dobro smo znali
od samih početaka znali smo
prepoznali smo njihove oči nevjernika
lažno svjetlucanje dva smaragda u tami
znali smo i sam znaš znali smo
ali oni ne znaju da pozivam te
u vrt skrivenog cvijeća
donesi na čajanku željeznu rudu tamahagore
znaš sa one udaljene planine gdje
prodaju je siromašni domoroci
gdje pričali smo ljetos u kući za odmor
tvog tajnog prijatelja
i drvo magnolijino
i japansku svilu
i ražinu kožu mi noćas donesi
čeka nas zadatak od tisuću i dvadeset i četiri
nježnih milovanja i tvoje oči neka gledaju
kako pod mojim rukama
raste naljepše cvijeće
daitu katana
prelijepi wakizashi
nihon- to mač
gurito sablja
iaito mač
i katana shinsakuto
i ove noći postajem Ningen Kokuho
jedan ću biti ja
drugi budi ti
naša luda zabava noćas
u tihoj strpljivosti nek nastaje naše mirisno
cvijeće tajnog vrta
a od svih najljepši cvijet
arapski nož tajnog princa
uzmi ga u ruku
nudim ti ga stidljivo u tišini
i tada kao zimski sveci koračamo
krajolikom
ne dotičući tlo
by: IsadoraDonner
........ "Šta on ima s ditetom u tebi"
on nema zapravo ništa sa anđelom u tebi
on je samo tvoj mračni dio
neke tvoje izgubljene generacije
i ne posjeduje me dragi moj prijatelju
jer on ne zna da mene ne može posjedovati
mržnja
spletka
intriga
laž
cinizam
on ne zna kako je lud zapravo
i njegovi sotonski stihovi zaslužuju
mračnu presudu ti i ja
to dobro znamo odjeveni u tamne haljine noći
dok me nježno grliš
ja tek sada spoznajem što je nježnost
i pripadnje
i okus juga u tvojoj smeđoj kosi
ti si zapravo moj bijeli anđeo tišine
uvijek tu prisutan i drag u kontrastu s njim
znaš li kako vješto uvijaš svjetove kao
pospremljene šalice za čaj iz kojih ispijamo
čaj od jasmina i egzotičnih trava
ja te grlim poput sestre i ljubavnice i najbolje druge
možda nam je trebao baš on mili
da naša veza zasja u pravom sjaju kao
dijamant kada reže modro staklo
utapam se u tvojim rukama sa mirisom
na masline i jug
i znam jedno
volim
te
by:IsadoraDonner
............ "Skica za portret Tajanstvenog Konjanika"
svinute grane tužno bijele breze
umilno zelena draga vrba
i pjev staklenog slavuja utkanog
u bijelu tapiseriju bola
prati me kao teški san
u ovim mračnim hodnicima tuge
hodam sama
hodam sama
osamljenost jutra donosi nemir
očekujem ga kristalnim drhtajima japanske vaze
i ako zatitra na vjetru safirni hvatač snova
znati ću...dolaziš Luis...
ali tvoje ime još ne prepoznajem...
Tajanstveni Konjanik magleno ukazanje
u zvuku zemlje koja podrhtava
oblikuje tvoj obris i rađa se kao tirkizni feniks
nevino promatrajući
začuđeni svijet...
by:IsadoraDonner
.......... "STRANGERS"
Strangers
That’s what we are
We used to be madly in love
We were always surrounded by doves
But life just ain’t always sweet
Sometimes you have to accept defeat
I ought to give up this battle
For the pain to cease and get rotten
I’m waiting for the next train
To bring me be back to sadness again
by: SUICIDALMELODY
.............. "LOVE AT FIRST SIGHT"
I’m here lying on my bed
Don’t know why I can’t take you out of my head
I look at the stars in the sky
And I keep asking myself why
Why do I fall for someone so fast?
Feel like ready to give my trust
Please don’t break my heart
Don’t want us to be apart
Take me in your arms
Mesmerize me with your charm
Love at first sight…
Be with me tonight..
by:SUICIDALMELODY
slavni poete:
"Annabel Lee"
It was many and many a year ago,
In a kingdom by the sea,
That a maiden there lived whom you may know
By the name of Annabel Lee;
And this maiden she lived with no other thought
Than to love and be loved by me.
I was a child and she was a child,
In this kingdom by the sea:
But we loved with a love that was more than love--
I and my Annabel Lee;
With a love that the winged seraphs of heaven
Coveted her and me.
And this was the reason that, long ago,
In this kingdom by the sea,
A wind blew out of a cloud, chilling
My beautiful Annabel Lee;
So that her highborn kinsman came
And bore her away from me,
To shut her up in a sepulchre
In this kingdom by the sea.
The angels, not half so happy in heaven,
Went envying her and me--
Yes!--that was the reason (as all men know,
In this kingdom by the sea)
That the wind came out of the cloud by night,
Chilling and killing my Annabel Lee.
But our love it was stronger by far than the love
Of those who were older than we--
Of many far wiser than we--
And neither the angels in heaven above,
Nor the demons down under the sea,
Can ever dissever my soul from the soul
Of the beautiful Annabel Lee:
For the moon never beams, without bringing me dreams
Of the beautiful Annabel Lee;
And the stars never rise, but I feel the bright eyes
Of the beautiful Annabel Lee;
And so, all the night-tide, I lie down by the side
Of my darling--my darling--my life and my bride,
In her sepulchre there by the sea,
In her tomb by the sounding sea.
"Pjesma"
Sva ogledala na svijetu
ne pomazu, nit sam dirnut
spokojnom pojavom svog
odraza na kisi, nisam ja
taj koji se pojavljuje i odrazava. Vidi,
mozes li, mozes li otici
na to neprijatno putovanje
kucu gdje su sjene mog
djetinjstva zalijevane i njegovane
poput prevelikih toljaga, ti
pogledaj, jer ja ne mogu. Ne mogu
se sueceliti s tom strasnom navikom
i moje oci u, primjerice, prozoru
nekog bara, postaju
izopacen lov na druge
odraze. I kakvo blazeno
olaksanje! kad se pojavi
kakav odvratan prizor, bilo sto
samo ne stare tamne modrice
bilo sto samo ne moja vlastita skrovista.
Kad mi bude pedeset hoce li se moje
lice pretvoriti u ona izduzenja
nevinosti i suprotstaviti mi se?
O, kiso, rastopi me! ogledalo, ubij me! Frank O'Hara
............
"Prema jednoj legendi postoji ptica koja pjeva samo
jednom u svom zivotu, ljepse nego bilo koji drugi
stvor na ovoj zemlji. Od trenutka kad napusti gnijezdo
ta ptica trazi trnovito drvo, i nema mira dok ga ne nadje.
Uvuce se medju njegove divlje i isprepletene grane, i
pjevajuci, nabode svoje tijelo na najduzi, najostriji trn.
Dok umire, njen bol prerasta u pjesmu daleko ljepsu od
pjesme slavuja ili seve. Cijena te pjesme je zivot al citav
svijet zastaje da slusa, a Bog na nebu se osmjehuje.
Jer ono najbolje sto postoji moze se dobiti samo po
cijenu velike boli... ili bar tako kaze legenda.
Ptica s trnom u grudima pokorava se nekom nepromjenjivom
zakonu, on je tjera da se nabode na trn i umre pjevajuci.
U trenutku kad joj trn prodre u grudi, ona nije svesna da
joj donosi smrt, jednostavno pjeva i pjeva dok u njoj ima
snage za posljednji pjev. Mi, medjutim, kad zabijemo sebi
trn u grudi, mi znamo. Razumijemo. A ipak to cinimo.
Ipak to cinimo." Colleen McCullough
..........
something invisible by Amon Jester
mrznja, ljubomora, zavist
neke ljude poticu
na ruzne stvari...
kritiziraju bolje od sebe
prave se najbolji
unistavaju tudju srecu
u biti, oni su nesretni
ne zele da drugi uzivaju u sreci,
prijateljstvu, smijehu
........
bezrazlozno dokazivanje
necega sto ni sam
ne vjerujes
umara
ubija
rastvara
opsesija
laz
prilagodjavanje
doprinosi
odbacivanje
pad samopouzdanja
unistenju bica
ljudi su pametni
zlobni
nepromisljeni
narcisoidni
egoisti
postajes malo
nevidljivo
nedohvatljivo
bice
i na kraju
osjecas se
usamljeno
osamljeno
sam
..........
tvoj duh u meni
nikad nisam rekao da cu lagati
nikad nisam rekao da cu cekati zauvijek
ne mogu je samo zaboraviti
ali mozda pokusam
na kraj svijeta
ili zadnja stvar koju pogledam
si ti
ti koja se neces nikad vratiti
mogu li trebam li zelim li ista
i sve stvari koje mi nisi nikad rekla
i svi osmjesi koje ja ikad nisam...
imam osjecaj da nikad nisi
bila sama koliko se sjecam
na vrhu mojih pluca na ramenima
mojim je pustila zadnji izdah
i otisla
i sve rane koje nikad nece zalijeciti
i sve duhove koje me nikad nece uhvatiti
ako padnem
ako padnem ..............